Lacordaire [lakɔʀdε:'ʀ], Henri, francuski katolički pisac i propovjednik (Recey-sur-Ource, Côte d’Or, 12. V. 1802 – Sorèze, 2. XI. 1861). Na katolicizam se obratio 1823., zaređen za svećenika 1827. Učenik F. R. de La Mennaisa te uz njega i Ch. F. de Montalemberta, jedan od glavnih predstavnika katoličkog liberalizma u Francuskoj. Glavni suradnik La Mennaisova lista L’Avenir, ali je prekinuo s njim kada je 1832. papa Grgur XVI. enciklikom Mirari vos osudio La Mennaisovo naučavanje. Postao je glasovit po propovijedima koje je držao u crkvi Notre-Dame u Parizu. God. 1839. ušao u dominikanski red; bio je istaknuti obnovitelj toga reda u Francuskoj. Zastupnik u Zakonodavnoj skupštini (1848), urednik lista L’Ère nouvelle, član Francuske akademije (1860). Glavna djela: Život sv. Dominika (Vie de Saint Dominique, 1841), Pisma mladima (Lettres à des jeunes gens, 1863), Propovijedi u Notre-Dame u Parizu (Conférences de Notre-Dame de Paris, I–IV, 1844–52).